Can't be tamed.


31.10.2017.

hejt

Ništa me ne živcira kao glupi ljudi koji imaju (glupe) stavove o stvarima o kojima nemaju pojma. Stvarno, ali stvarno ne mora svako imati mišljenje o svemu na ovom svijetu.
Nije uopće bitno šta, bitno je samo da se neko/nešto hejta jer danas je supermegagiga kul biti hejter. Imamo one tradicionalne hejt varijante je li, omg kako neko može slušati Karleušu, jao koliko se ova cura šminka, muško pa se depilira i slično, do onih religijskih, nacionalnih i naravno nepresušni izvor hejtanja homoseksualnost.
Nikad mi neće biti jasno šta tebi u životu nešto znači koliko šminke neka cura stavlja, da li se osjećaš bolje i inteligentnije ako slušaš alternativu i hejtaš narodnjake. Ako nikad u životu niste upoznali lezbu i vidjeli kakav je njen život, zašto i kako je tako kako jest, dakle ne možeš imati mišljenje o tome.
Moja najveća zabluda oko bloggera.ba jeste da ovdje pišu inteligentni i natprosječno inteligentni ljudi. Sad, naravno postavlja se pitanje, zašto li sam to zaključio? Ne znam, uvijek sam smatrao da ljudi koji pišu su inteligentni, a sa inteligencijom nekako asociram i toleranciju. Bilo, kako bilo - to je jedan veliki mit, jako puno ljudi je ovdje glupo.
A ne možeš ti nekome objasniti da je glup. Mislim možeš probati, ali se nasekiraš u međuvremenu koliko se spustiš na taj nivo gluposti.

29.10.2017.

Sombra

Pored lijenosti, mislim da je moj najveći problem odabir ljudi u životu. Uvijek sam birao neambiciozne osobe, koje ničim nisu doprinosile mom napretku ili bilo čemu je li. Po prirodi sam jako labilna osoba, pa je sa mnom bilo lagano upravljati, pogotovo dok sam bio još mlađi. Sad sam svjestan i bezobrazan, pa me je malo teže preći.
Zapeo sam sa zadnjim ispitima jer sam batalio x puta neke ispite/ispitne rokove radi mojih bubica, depresija ili da se vratim na temu, prijatelja, kojima su glavni ciljevi bili izlasci, opijanje i gledanje vlastite guzice. Ja sam uvijek popuštao i tako prilagođavao se.
Osjećam se neostvareno i glupo jer ne završavam fax na vrijeme, već godinu i po kasnim. A nisam glup, right. Gledam ljude koji rade i bave se velikim stvarima, a ja se vučem sa ispitima i ubijam Bogu dane.
Općenito u životu ne poznajem neku osobu da mi odgovara, mislim da još nisam upoznao kompaktibilnu osobu, tako da su mi sva ta druženja smor. Izađem, ispoštujem, razmišljam kada ću kući. Najsretniji bi bio kada mi cijelu noć samo lutao ulicama sa slušalicama u ušima. I naravno sa puš pauzama haha. Međutim to nije baš izvodio, Mostar je mali grad, reći će ljudi da sam lud. Ne znam baš što ovdje kukam o ovome, mislio sam pisati o drugoj temi skroz.
Najviše mi je žao što sam izgubio 4 godine na vezu od koje ništa dobro nije izašlo. Kad god se sjetim neke stvari iz tog perioda, kroz svaku se situaciju provuče i to me živcira. Pomirim se ja sa činjenicom da te neko emotivno osakati, ali me živcira što ti neko oboji toliki period života, da ćeš se uvijek podsjećati na ta stranja. A gle, ne postoji delete. Zar nije zastrašujuće koliko štete jedna osoba može prouzrokovati? Ali one štete koju je nemoguće popraviti.

Can't be tamed.
<< 10/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031